Jozo Kljaković hrvatski je slikar rođen u Solinu 1889. godine. Pučku školu je završio u Solinu, a Realnu gimnaziju u Splitu, u gradu u kojem je učio slikarski zanat u atelijeru Emanuela Vidovića. Slikarsko školovanje nastavlja u Zagrebu kod Franje Pavačića, a potom odlazi na studij Likovne akademije u Pragu (kod Vlaha Bukovca, 1908.). Njegova prva skupna izložba održana je u Zagrebu 1910. godine s grupom Medulić, a zatim je 1911. godine u Rimu na Međunarodnoj izložbi izlagao zajedno s Meštrovićem. Nakon Praga odlazi na Istituto delle belle arti u Rimu, te kod Ferdinanda Hodlera u Ženevi provodi tri godine (od 1917.), a potom nastavlja studij fresko slikarstva kod Marcela Lenoira na Académie Ranson u Parizu 1920. godine.

U razdoblju koje je proveo u Zagrebu, načinio je dva značajna ciklusa u fresko tehnici – ciklus sakralnih tema za Crkvu sv. Marka i ciklus profane tematike za interijer Slavonske banke. Ciklus u Dobroti je rađen u tehnici ulja na platnu, kao i rad u Trgovačko-obrtničkoj komori. Bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1921. – 1943.), gdje je predavao zidno i dekorativno slikarstvo. Godine 1941., za vrijeme vladavine Nezavisne države Hrvatske, Kljaković je završio u zatvoru, u kojem jedno vrijeme provodi s Ivanom Meštrovićem, a zatim je smješten u kućni pritvor. Godine 1943. odlazi u političku emigraciju u Rim, a 1947. godine odlazi u Buenos Aires. U Rim se vraća 1956. godine te radi poznate mozaike na zgradi Zavoda sv. Jeronima, u Papinskom hrvatskom zavodu koji je u tom izbjegličkom razdoblju bio njegov dom. U svojem književnom djelu Krvavi val zapisao je: „…velik broj Hrvata u ratu je izgubio sve, ne samo dom nego i domovinu…“. U Zagreb se vraća 1968. godine, a godinu kasnije umire.

Tijekom svojeg umjetničkog stvaralaštva stvorio je veliki broj djela u tehnici ulja. Izlagao je u brojnim svjetskim gradovima, uglavnom na skupnim, ali i na samostalnim izložbama, između ostalog u Londonu, Liverpoolu, Glasgowu, Manchesteru, Parizu, Lyonu, Genevi , Philadelphiji, New Yorku, Barceloni, Berlinu, Beču i Buenos Airesu. Kljakovićevi motivi su religijski, povijesni i zavičajni, a slikao je i portrete istaknutih ličnosti. Naslikao je ciklus od 14 fresaka u crkvi Sv. Marka u Zagrebu, u župnim crkvama u Vranjicu i Dobroti, u memorijalnoj crkvi u Biskupiji kod Knina, te u Trgovačko-obrtničkoj komori (s Omerom Mujadžićem) i Gradskoj vijećnici u Zagrebu. Bavio se i karikaturom, plakatom, ilustriranjem knjiga i scenografijom. U emigraciji je također pisao suvremenu prozu (djela “U suvremenom kaosu”, Buenos Aires 1952. i “Krvavi val”, Rim, 1961.). Svoju kuću i djela 1969. g. darovao je gradu Zagrebu.