Edukativno-kreativna šetnja Tuškancem / 18. travnja / 10 sati

Uoči međunarodnog Dana planete Zemlje Likovni centar organizira edukativno-kreativnu šetnju koju će voditi dr.sc. Ivan Pilaš. Mjesto okupljanja i polazišta je kod drvenog paviljona na Tuškancu, a ruta vodi prema Cmroku.

Tijekom šetnje program će obuhvatiti pet tematskih cjelina kroz koje će šetači imati priliku upoznati raznolikost šumskih ekosustava u gradu Zagrebu.

• Uvod – od Save do Sljemena – prikaz prirodne gradacije vegetacije od nizinskih poplavnih šuma uz Savu do planinskih šuma na Sljemenu, uz utjecaj tla, vode i klime.
• Bioraznolikost gradskih šuma – upoznavanje mješovitih šuma Zagreba, njihove strukture i prirodnog razvoja.
• Vrijednost urbanih šuma – kako gradske šume utječu na kvalitetu života: pročišćavaju zrak, smanjuju zagrijavanje grada, sprječavaju poplave i služe za rekreaciju.
• Utjecaj klimatskih promjena – suše, oluje i štetnici sve više utječu na zdravlje i stabilnost šuma.
• Zašto vidimo vegetaciju zelenom? – objašnjenje refleksije svjetlosti i praćenja vegetacije putem satelita.

Po dolasku na Cmrok gdje će šetnja završiti, održat će se likovna radionica na otvorenom na temu viđenog i naučenog tijekom šetnje. Zainteresirani šetači će imati priliku izraditi vlastitu unikatnu razglednicu inspiriranu motivima šume i prirode te satelitskim snimkama šumskih gradskih predjela.

Šetnja je prilika za učenje, boravak u prirodi i kreativno izražavanje u jedinstvenom ambijentu zagrebačkih urbanih šuma.

Voditelj šetnje Dr. sc. Ivan Pilaš je znanstveni savjetnik u Hrvatskom šumarskom institutu, Zavod za ekologiju šuma u Jastrebarskom. Bavi se znanstvenim istraživanjima iz područja ekologije šuma, daljinskih istraživanja, GIS a i modeliranja šumskih ekosustava, s naglaskom na praćenje vegetacijske aktivnosti i klimatskih utjecaja. Autor je i koautor brojnih znanstvenih radova te aktivno sudjeluje u nacionalnim i međunarodnim istraživačkim projektima iz područja šumarstva i okoliša

Program – 5 stajališta

1. Šume grada Zagreba od Save do Sljemena; vegetacijski presjek prirodnih šumskih ekosustava, raznolikost tala i klimatskih uvjeta
U ovoj tematskoj cjelini dati će se osnovne opće informacije o prirodnoj šumskoj vegetaciji na području grada Zagreba, šumskim ekosustavima te glavnim čimbenicima njihovog nastanka (geološka podloga i tlo, vodni režim, klimatski uvjeti).  Područje grada Zagreba predstavlja izrazito raznolik vegetacijski presjek jer se na relativno maloj udaljenosti proteže od nizinskog prostora rijeke Save do planinskog masiva Medvednice (Sljemena). Ova prostorna gradacija uvjetuje velike razlike u nadmorskoj visini, tlu i klimatskim uvjetima, što se jasno odražava u sastavu i strukturi šumskih ekosustava. U najnižem dijelu grada, uz rijeku Savu, razvijene su poplavne šume vrba i topola. One su prilagođene čestim poplavama, visokoj razini podzemne vode i aluvijalnim tlima. Na nešto višim, ali i dalje nizinskim terenima, gdje poplave nisu stalne, razvijene su šume hrasta lužnjaka. S porastom nadmorske visine i udaljavanjem od Save započinje brdski pojas, u kojem dominiraju šume hrasta kitnjaka. Na višim obroncima Medvednice razvijaju se brdske bukove šume, koje su klimatski i ekološki stabilnije. U najvišem dijelu Medvednice, uključujući područje Sljemena, razvijene su bukovo-jelove šume, koje predstavljaju najzreliji i klimatski najhladniji šumski ekosustav Zagreba.

2. Prirodnost i bioraznolikost mješovitih šuma hrasta kitnjaka (Park šume centra)
Te vrlo vrijedne park-šume zauzimaju ukupnu površinu od 320,43 ha, od čega na šumu otpada 260,77 ha. Šume čine predjeli od kojih se pojedini spuštaju do samog središta grada, a to su šume Tuškanac, Dubravkin put, Cmrok, Jurjevska, Rokov perivoj, Zelengaj, Kraljevac, Pantovčak i Prekrižje.  To su pretežno mješovite srednjodobne starije i stare park-šume, dominantna vrsta je hrast kitnjak (Quercus petraea), tipičan predstavnik brdskih šuma sjeverozapadne Hrvatske.  U omjeru smjese imaju još i bukvu, grab, bagrem, lipu, kesten, jasen, voćkarice, brezu i druge listače i četinjače.   Park-šume centra pretežno su mješovite srednjodobne, starije i stare sastojine, većinom visokog uzgojnog oblika, što znači da su nastale prirodnom obnovom ili dugotrajnim uzgojem bliskim prirodi. Unatoč stoljetnom ljudskom utjecaju, ove šume zadržale su mnoga obilježja prirodnih šumskih ekosustava, osobito u strukturi slojeva, starosti stabala i vrstama drveća.

3. Ekološke vrijednosti urbanih šuma i njihov doprinos poboljšanju kvalitete življenja (pohrana ugljika, smanjenje toplinskih otoka, sprječavanje poplava, poboljšanje kvalitete zraka, rekreativna funkcija)
Urbane šume predstavljaju jednu od najvažnijih sastavnica zelene infrastrukture gradova jer pružaju niz ekoloških, klimatskih i društvenih koristi koje izravno utječu na kvalitetu života stanovnika. Iako su često prostorno ograničene i izložene snažnom antropogenom pritisku, urbane šume imaju višestruku ulogu u ublažavanju negativnih posljedica urbanizacije i klimatskih promjena. Stabla u urbanim šumama djeluju kao ponori ugljika jer tijekom fotosinteze vežu ugljikov dioksid (CO₂) iz atmosfere i pohranjuju ga u drvu, lišću i tlu. Time doprinose smanjenju koncentracije stakleničkih plinova i ublažavanju klimatskih promjena. Jedan od najvažnijih doprinosa urbanih šuma jest ublažavanje efekta urbanog toplinskog otoka, fenomena pri kojem su gradska područja znatno toplija od okolnih ruralnih prostora. Urbane šume imaju važnu ulogu u upravljanju oborinskim vodama i smanjenju rizika od urbanih poplava. Krošnje drveća presreću oborine, a šumsko tlo omogućuje infiltraciju vode i zadržavanje vlage, čime se smanjuje površinsko otjecanje. Drveće i grmlje u urbanim šumama filtriraju onečišćujuće tvari iz zraka, poput lebdećih čestica (PM), dušikovih oksida i prizemnog ozona. Listovi hvataju čestice prašine, dok se plinoviti zagađivači apsorbiraju kroz puči. Urbane šume imaju višestruke ekološke i društvene funkcije koje su ključne za održivi razvoj gradova.

4. Vjetrovi, oluje i šumski štetnici – sve vidljiviji utjecaji klimatskih promjena
Klimatske promjene sve snažnije utječu na stabilnost i otpornost šumskih ekosustava, a među najuočljivijim posljedicama ističu se učestaliji i intenzivniji olujni vjetrovi, ekstremne vremenske pojave te porast šteta od šumskih štetnika. Iako su takvi poremećaji oduvijek bili dio prirodne dinamike šuma, znanstvena istraživanja pokazuju da se njihov intenzitet, prostorni doseg i međusobna povezanost povećavaju pod utjecajem klimatskih promjena. U Hrvatskoj su posljednjih desetljeća zabilježene značajne štete od olujnih vjetrova, osobito u nizinskim i brdskim šumama. Primjeri iz Parka prirode Medvednica pokazuju da su starije i jednodobne sastojine posebno osjetljive, a sanacija vjetroizvala zahtijeva složene i skupe zahvate te dugotrajan oporavak ekosustava.

5. Zašto drveće vidimo zeleno? (Raznolikost šumskih boja kako ih vidimo iz satelita)
Raznolikost šumskih boja, kakvu uočavamo na satelitskim snimkama, ne ovisi samo o stvarnoj boji vegetacije vidljivoj ljudskom oku, već ponajprije o načinu na koji biljke reflektiraju elektromagnetsko zračenje različitih valnih duljina. Sateliti omogućuju promatranje vegetacije i izvan vidljivog dijela spektra, čime se dobivaju dragocjene informacije o zdravlju, gustoći i aktivnosti šuma. Ljudsko oko percipira samo vidljivi dio elektromagnetskog spektra (otprilike od 400 do 700 nm). Listovi biljaka sadrže klorofil, pigment ključan za fotosintezu, koji snažno apsorbira crvenu i plavu svjetlost, a reflektira zelenu svjetlost Zbog toga lišće i krošnje drveća izgledaju zeleno. No, ono što ljudsko oko ne vidi jest da zdrava vegetacija još snažnije reflektira blisko infracrveno (NIR) zračenje, što je temelj daljinskog praćenja vegetacije iz svemira. U bliskom infracrvenom području spektra zdrave biljke reflektiraju vrlo velike količine zračenja zbog unutarnje strukture listova. Suprotno tome, bolesna ili sušna vegetacija reflektira manje NIR zračenja. Tlo, voda i urbane površine imaju sasvim drugačiji refleksijski potpis. Zbog toga su infracrveni kanali ključni za razlikovanje vegetacije od ne-vegetacijskih površina te za procjenu njezina stanja i vitalnosti.