CZLOGZ 2025.
Duje Jurić

10. – 25. srpnja 2025.

Otvorenja 10. 7. 2025. / 20h

Od osamdesetih godina prošloga stoljeća Duje Jurić u svojem stvaralaštvu prakticira te kontinuirano razvija autentičan likovni jezik, unutar kojega će se geometrijski pristup apstrakciji već zarana nametnuti kao njegov najučestaliji, a samim time i najreprezentativniji aspekt. Upravo iznesena konstatacija, dakako, nipošto nije netočna, ali površan pogled na Jurićevu najnoviju izložbu u izlagačkom prostoru Centra za likovni odgoj Grada Zagreba mogao bi sugerirati i suprotno. U ovom prigodom prezentiranom ambijentu nećemo, naime, pronaći niti najmanju naznaku bilo kakve geometrijski ili pak konstruktivistički osmišljene sekvence, a o njegovoj, za Jurića uglavnom netipičnoj, narativnosti da i ne govorimo.  Pa ipak, svemu navedenom usprkos, riječ je o vizualno-verbalnom ansamblu koji nam unutar Jurićeva opusa neće djelovati poput kakva neobična uljeza. Kako je to moguće? Ponajprije, u Jurićevoj umjetnosti uputno je govoriti o svojevrsnoj „glavnoj struji“, ali također i o mjestimičnim „pokrajnjim rukavcima“. U prvome slučaju naglasak je na kontinuitetu te autorskoj dosljednosti, osmišljenoj varijabilnosti također, a u drugome pak – koliko god to možda paradoksalno izgledalo – na svojevrsnim osvježavajućim mentalno-vizualnim izletima koji skladno nadopunjuju, štoviše čak i legitimiziraju, umjetnikov osnovni geometrijski pristup. A taj je geometrijski pristup, dakako, bio naglašeno postmodernistički uvjetovan. Posredstvom geometrijskog izričaja Jurić će, dakle, neprestano osnaživati ambijentalnu komponentu vlastita slikarstva, a s vremenom će u njega mjestimice početi upisivati i riječi. Ambijentalnost i naglašeni verbalizam rada realizirana za potrebe izložbenog programa Centra za likovni odgoj Grada Zagreba osnovni su, dakle, indikatori koji omogućavaju njegovu labavu ali ipak neprijeporno indikativnu povezanost  s „glavnom strujom“ Jurićeve umjetnosti.

Na tlo izložbena prostora Jurić raspoređuje mnoštvo pravilno raspoređenih uložaka za cipele s utaknutim zastavama većine trenutno postojećih država. Za svaki uložak po jedna različita zastava. Također, unutar na taj način osmišljena ansambla umjetnik – posredstvom diskretno uspostavljenih ritmičko-prostornih cezura – uloške i pripadne im zastave raspoređuje u parove, pri čemu će odabir sparenih zastava biti posve proizvoljan. Drugim riječima, ne postoji nikakav geografski ili politički kriterij po kojemu bi se cjelokupna konstelacija mogla iščitavati. Mnoštvo zastava naprosto simbolizira cjelokupnu svjetsku populaciju, koja je stjecajem različitih povijesnih okolnosti bila razdijeljena u države, ali i koja trenutno odlučno „korača“ u istome smjeru. Ali spomenuta istosmjernost u Jurićevoj interpretaciji (i simbolici) ne odražava međudržavnu slogu, toleranciju i harmoniju, već svojevrstan hod u kaotičnu budućnost s itekako mogućim fatalnim ishodom. Svi ulošci i njihove zastave usmjereni su, naime, prema na zidu izvješenu te spiralno oblikovanom natpisu koji glasi: I feel that everything is going irreversibily in the direction of black hole (Osjećam kako se sve nepovratno kreće u smjeru crne rupe). U prividnom redu uredno raspoređenih uložaka (stopala) krije se, dakle, neminovan kaos, dok spiralni oblik zlokobna natpisa sugerira svojevrsni vir, a samim time i  „usisni“ učinak crne rupe kojemu se više nije moguće oduprijeti. 

Najnoviji Jurićev rad neprijeporno je inspiriran trenutnom svjetskom situacijom koju doista nije potrebno elaborirati. Alarmantan je, ali istodobno i prožet specifičnom Jurićevskom ironijom, pa čak i stanovitim crnohumornim elementima. U svakom slučaju, savršeno se uklapa u „pokrajnje rukavce“ Jurićeva nadasve dojmljiva umjetničkog opusa.

Vanja Babić, prof.

Duje Jurić je diplomirao 1981. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Krajem osamdesetih godina surađivao je s Julijem Kniferom pri realizaciji njegovih murala u Salzburgu, Genevi, Séteu i Dijonu. Od 1986. do 1988. surađivao je u projektima kazališne skupine „Kugla glumište” kao scenograf ili priređujući slikarske izvedbe. Od 2000. godine radi kao docent, potom kao izvanredni i redovni profesor na ALU u Zagrebu. 

Izlagao je na devedeset i tri samostalne i sudjelovao u dvjesto dvadeset skupnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor je brojnih akcija i umjetničkih projekata među kojima se ističu njegovi ambijenti (svjetlosne instalacije).

Za svoj umjetnički rad Jurić je dobio nekoliko visokih priznanja, među kojima se ističu Nagrada HDLU-a za najbolju izložbu u 2002., Nagrada „Vladimir Nazor“ za 2002. i Nagrada Josip Račić za 2010. Djela mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Likovni centar Grada Zagreba, Rokov perivoj 4

Radno vrijeme: ponedjeljak – petak od 10 do 20 h

Program se održava uz podršku Ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH