Cézanne-Monet-Renoir
Francuski impresionizam iz muzeja Langmatt 

piše: Lana Bunjevac 

Ako ste studirali umjetnost ili ste se tijekom školovanja susreli s umjetničkim predmetima, velika je vjerojatnost da ste na ispitu morali objasniti prijelaz prema kubizmu na primjeru  Cézanneova djela. Savršen primjer za to pruža slika Stabla i stijene u parku Château Noir iz 1904. godine, koja se mogla vidjeti na nedavnoj izložbi Cézanne-Monet-Renoir u bečkom Belvedereu. Izložba koju smo posjetili u organizaciji Centra za likovni odgoj Grada Zagreba predstavila je jednu od najznačajnijih privatnih zbirki francuskog impresionizma – djela iz švicarskog muzeja Langmatt, koja su se prvi put u svojoj povijesti mogla vidjeti izvan Badena. 

Kolekcija muzeja Langmatt pripadala je obitelji Brown – industrijalcu engleskog porijekla Sidneyju Williamu i njegovoj supruzi Jenny, rođenoj Sulzer. Oboje su bili rodom iz Winterthura i zanimala ih je umjetnost, a Jenny Brown u mladosti je i sama slikala. Svoje prve dvije slike kupili su 1896. u Parizu na bračnom putovanju, no na prijelazu stoljeća skupljali su još isključivo djela Münchenske secesije. 

Na bečkoj izložbi najbrojniji su bili radovi Pierrea-Augustea Renoira, kojih ujedno najviše i ima u kolekciji, i to iz praktičnih razloga: naime, njegova su djela bila manjeg formata pa su bila prikladna za postavljanje u dnevnu sobu. Od 1908. godine skupljački fokus Brownovih značajno se promijenio. Veliki dio njihove dotadašnje kolekcije prodan je kako bi se mogli kupiti radovi francuskog impresionizma. U studenom te godine u pariškoj galeriji Ambroisea Vollarda kupuju svog prvog Cézannea – ulje na platnu Breskve, vrč i figura – koje je ujedno bilo i prva Cézanneova slika pristigla u Švicarsku. Bila je to slika većeg formata, za koju nije bila dovoljna samo dnevna soba, pa su od poznatog švicarskog arhitekta Karla Mosera, inače projektanta njihove secesijske vile, naručili proširenje kuće, koja je tako dobila posebnu galerijsku dvoranu i knjižnicu. 

U kupnji umjetnina Brownovima je pomagao švicarski umjetnik Carl Montag, koji je živio u Parizu i koji ih je upoznao s najvažnijim galeristima toga doba, među ostalim i s Georgeom Viauom, važnim ranim kolekcionarom impresionističke umjetnosti. Viau je po profesiji bio zubar, a jedan od njegovih klijenata bio je upravo – Claude Monet. Na izložbi je Monet bio zastupljen tek jednom slikom, što je bilo malo razočaranje za posjetitelje, a u pitanju je djelo Sante leda u sumrak iz 1893. godine: siječanj je i led se lomi, rijeka Seine na slici izgleda poput mora, a visoki vodostaji i sante leda uništavaju obale. 

Za vrijeme života Jenny i Sidneyja Browna djela iz njihove kolekcije rijetko su se posuđivala za izložbe, zbog čega su kvaliteta i opseg njihove umjetničke zbirke bili slabo poznati. Jedno od najznačajnijih djela ove kolekcije zasigurno je već spomenuta Cézanneova slika Stabla i stijene u parku Château Noir iz 1904. godine. U kasnoj fazi svog stvaralaštva Cézanne je bio snažno vezan uz krajolik oko Château Noira (Crnog dvorca), smještenog u blizini njegovog rodnog Aix-en-Provencea. Park koji okružuje dvorac, s divljom vegetacijom i vapnenačkim stijenama, služio je Cézanneu kao nesmetano utočište i važno mjesto nastanka niza njegovih kasnijih radova. Upravo ova slika ističe se kao jedno od ključnih prijelaznih djela: Cézanne u njoj geometrizira prirodne oblike, razlažući ih u oštre, koso postavljene plohe, reducira prostor i razbija tradicionalnu perspektivu, čime izravno najavljuje pojavu analitičkog kubizma. 

Uz Moneta, Cézannea i Renoira na izložbi smo još mogli vidjeti djela Paula Gaugina, Camillea Pissarra, Alfreda Sisleyja, Edgara Degasa…kao i portrete supružnika Brown koje potpisuje austrijski umjetnik Max Oppenheimer. Prije svega bih izdvojila Camillea Pissarra i jedan izvanredan rad iz njegove slavne serije u kojoj je ovjekovječio pariški bulevar Montmartre – riječ je o skupini od 14 slika nastalih između veljače i travnja 1897. godine, a sve prikazuju pogled s prozora hotela na živahni bulevar, ali u različitim vremenskim uvjetima, godišnjim dobima i dijelovima dana. Ova serija smatra se vrhuncem Pissarrova stvaralaštva, a u kolekciji Langmatt čuva se proljetna verzija, u kojoj se sunčeva svjetlost probija kroz oblake i osvjetljava nježnu zelenu boju tek propupalog lišća. Riječ je o kasnom impresionizmu sa snažnim neoimpresionističkim utjecajem: potezi kista sitniji su i pravilniji, boje su čišće, a kompozicija stabilnija – kaos gradske ulice pažljivo je organiziran.  

Sidney Brown preminuo je 1941., a Jenny Brown 1968. godine. Imali su tri sina, no nijedan nije ostavio potomke. Posljednji preživjeli sin oporukom je ostavio vilu s umjetničkom zbirkom gradu Badenu, uz uvjet da se imanje zajedno s parkom sačuva kao muzej. Nakon njegove smrti 1987. godine kompleks je temeljito preuređen, a od 1990. vila je otvorena za javnost kao Muzej Langmatt. Muzej je od 2024. godine u procesu renovacije (ponovo se otvara početkom svibnja), a za to vrijeme zbirka je odradila pravu umjetničku turneju: 2024. gostovala je u Lausannei, 2025. u Kölnu, a do 8. veljače mogla se razgledati u Beču. Zanimljivo, iako su mještani Badena referendumom odobrili doprinos od deset milijuna švicarskih franaka za obnovu muzeja, ta sredstva nisu bila dovoljna, pa je Zaklada Langmatt na aukciji kuće Christie’s u New Yorku u studenom 2023. prodala tri Cézanneova djela za nešto više od 44 milijuna dolara – dvije mrtve prirode i jedan morski pejzaž, jedan od Cézanneovih ranih mediteranskih motiva.

fotografije postava izložbe: Johannes Stoll / Belvedere, Wien
ostale fotografije: © Museum Langmatt, Stiftung Sidney und Jenny Brown, Baden, Schweiz
fotografije s izleta: Vladimira Spindler